tag:blogger.com,1999:blog-70944211777596069352024-03-12T23:18:43.265-07:00Samostalna umetnica sa neizvesnom budućnošćuAnonymoushttp://www.blogger.com/profile/09858754838729003063noreply@blogger.comBlogger6125tag:blogger.com,1999:blog-7094421177759606935.post-85271492476426685902016-05-03T10:16:00.002-07:002016-05-03T14:16:27.506-07:00Friends will be friends<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<h1 class="yt watch-title-container" style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; display: table-cell; margin: 0px 0px 13px; padding: 0px; text-align: center; vertical-align: top; width: 610px; word-wrap: break-word;">
<blockquote class="tr_bq" style="color: #222222; font-family: roboto, arial, sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal;">
<i><a href="https://www.youtube.com/watch?v=NuxS-9t3tnY">Friends will be friends</a></i></blockquote>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: #222222; font-size: 24px; font-weight: normal;"><br /></span></div>
<span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal; text-align: left;"><div style="text-align: justify;">
Kako bivam starija, suočavam se sa trenucima u svom životu kada ljudi bez reči, pozdrava, prosto rečeno ispare i prekinu svaki kontakt. Ranije sam se trudila da nađem krivicu u sebi, razloge zbog kojih sam ih možda nehotice uvredila, a da mi oni to ne žele reći; preispitivala do tančina momente našeg poslednjeg druženja i razgovora, kada je još sve delovalo u redu, razlagala na proste činioce sve pozitivne stvari koje sam za njih ikad učinila i ne mogoh naći traga krivici sa moje strane. Jasno je, mnogi od njih su se promenili. Promenili su svoje životne ciljeve i otišli nekim drugim putevima. To što smo postali različitiji u nekom smislu i što su nas prostor i vreme odvojili dodatno, ne mora nužno da znači da je prijateljstvo ugroženo. Ako je pravo, ono će samo biti drugačije, jer ćemo imati manje vremena da mu se posvetimo istim intenzitetom.</div>
</span><span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal; text-align: left;"><div style="text-align: justify;">
Međutim, mnogi od nas, nesvesno, menjanjem svojih interesovanja, načina života, pogleda na svet i život oko sebe, menjanjem ambicija, emocionalnim sazrevanjem i unapređenjem (ili pak unazađivanjem) vrlina i moralnih kvaliteta naprosto nateraju ljude da napuste njihovo društveno okruženje, ili pak sami odu iz nečijeg. </div>
</span><span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal; text-align: left;"><div style="text-align: justify;">
<br />
U poslednje vreme mnogo prijatelja bi mi pričalo o tome kako su izgubili neka stara prijateljstva i sa čuđenjem iznova i iznova preispitivali svoje postupke, pa tražili od mene objektivno mišljenje o tome da li je krivica njihova i odgovor na pitanje gde su pogrešili. Neki bi, opet, iznervirano govorili o starim prijateljima koji "više nisu isti", "postali su čudni", "nemaju više onaj isti odnos kao nekad". U svima njima sam videla sebe od pre nekoliko godina. Samo, imala sam dovoljno strpljenja da shvatim i uverim se u neke stvari koje su mi pomogle da sve prihvatim onako kako jeste i treba da bude, i da ne žalim ni za čim jer, videćete, zaista i nema razloga za to.</div>
</span><span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; text-align: left;"><div style="text-align: justify;">
<div style="font-weight: normal;">
<br /></div>
<span style="font-weight: normal;">Čitajući knjige o prijateljstvu od malih nogu (Ezopove basne, narodne i autorske bajke, Malog Princa, Robinzona Krusoa, Don Kihota...) pa i kasnije kroz sazrevanje i upoznavanje Čehova, Mopasanovih novela, Tolstoja, Selimovića, Andrića... saznavala sam i sazrevala. Učila. Najteže je, naravno, bilo odreći se nekog prijatelja ili prihvatiti da nije više isti prijatelj, ali naučila sam se ponašati i prepoznavati, naučila sam šta znači </span>biti<span style="font-weight: normal;"> prijatelj. Naravno, bilo je dovoljno i ličnih primera. Bilo je onih primeraka iz škole, kada ste se trpeli i slagali kao deca, pa ste onda odrasli i nastavili manje - više da forsirate neki odnos, jer bi vam bilo žao da se dugogodišnja veza prekine. A zapravo tu nije bilo više ničeg što bi vam prijalo i sa čime biste se osećali dobro i pozitivno. Bilo je i onih koji su otišli sami, i to onih najboljih iz detinjsta, sa kojima ste odrasli i za koje biste u vatru stavili ruku da će vaše prijateljstvo trajati do starosti. E, takve je bilo najteže preboleti i sebi razumom objasniti. Uvek bi se tražilo jedno više "ali".</span></div>
</span><span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal; text-align: left;"><div style="text-align: justify;">
Nekako sam sama to prihvatila kao životnu selekciju u kojoj se gubici neminovno dešavaju. I prihvatila da dan iz mog života nekad može da odvede bilo kog, a da ja ne moram da glumim ulogu sudije i striktno odlučim da li smo krivi ta osoba ili ja. Onda, jednog dana, naiđoh na jednu divnu ženu. Onako slučajno, na internetu uz kaficu. Možda ne znam sve o tom "lajf koučingu" i svemu čime se ona bavi, ali jedno je sigurno - to biće je meni pomoglo da teorijski imenujem sve ono što sam u sebi nekako već duboko osvestila i naučila. Sve ono što sam od detinjstva pročitala, kroz život doživela i saznala o prijateljstvu, ona je zaokružila jednostavnom pričom, objašnjivom svakom čoveku, dajući i svoje lične primere.</div>
</span><br /><br /><br /><div class="separator" style="clear: both; color: #222222; font-size: 24px; font-weight: normal; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/nsTjAoPAo6o/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/nsTjAoPAo6o?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal;"><br /></span>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal;">Ne bih vam prepričavala video, jer ga sigurno morate pogledati da biste u potpunosti shvatili o čemu želim da pričam. No, izdvojiću nekoliko pitanja koja sebi morate ponoviti:</span></div>
<span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal;">
</span>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal;">- Da li ste sigurni šta za vas, u biti, znači biti prijatelj? Smatrate li sebe dobrim prijateljem? </span></div>
<span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal;">
</span>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal;">- Da ovog trenutka upoznate osobu koju smatrate vašim prijateljem, da li biste počeli da se družite sa tom osobom?</span></div>
<span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal;">
</span>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal;">- Da li ste prijatelj sa nekim ljudima zato što imate strah od gubitka prijatelja i toga da ćete ostati sami?</span></div>
<span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal;">
</span>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal;">- I na kraju odgovorite sebi zašto žalite za nekom osobom? Šta vam je ona od kvaliteta donela i šta ste s njom izgubili?</span></div>
<span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal;">
</span>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal;">Ana pokušava primerima da nam ukaže na to šta prijateljstvo jeste - pustiti nekoga, dati mu slobodu tog dana kada mu treba, ili zauvek, ako ste vi ono što on misli da ga sputava i sa kim više nema zajednički jezik. Nemojte se ljutiti na tu osobu. Ako želi da ode iz vašeg života, dozvolite joj. Ostavite je da bude kakva želi, pa i po cenu da ne bude deo vašeg okruženja. Nemojte kopati za dokazima gde ste joj nesebično pomagali i bili prijatelj. Ta osoba se promenila, iz vidljivog ili nama nevidljivog razloga. Moramo shvatiti da se svi obostrano menjamo, na ovaj ili onaj način, na bolje ili na loše; i da je prirodno (ali ne i uvek neminovno) da se zbog toga ljudi udalje jedni od drugih. Zar i Mali Princ nije pustio lisicu da ode? </span></div>
<span style="color: #222222; font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif; font-size: 24px; font-weight: normal;">
</span>
<br />
<blockquote class="tr_bq" style="color: #222222; font-size: 24px; font-weight: normal;">
<span style="font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif;"> </span><span style="color: black; font-family: "arial" , sans-serif; font-size: 13.3333px; line-height: 15.3333px;">“</span><span style="color: black; font-family: "arial" , sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 115%;">Prijatelj je onaj koji te poznajte kakav stvarno
jesi, shvata šta si prošao, prihvata šta si postao i još uvek ti dopušta da
rasteš.“</span> </blockquote>
<blockquote class="tr_bq" style="color: #222222; font-size: 24px; font-weight: normal;">
<span style="color: black; font-family: "arial" , sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 115%;"> Vilijam Šekspir</span></blockquote>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: #222222; font-weight: normal;"><span style="font-size: 24px;">S toga, da biste se vi menjali kako želite, kako odgovara vama a ne drugima, da biste vi bili ono što želite, morate i drugima dati da budu ono što žele. Čak i po cenu da to vas i neke ljude isključuje. Jer, šta je prijatelj ako ne osoba koja ti daje potpunu slobodu da budeš ono što jesi i odlučuješ sam za sebe?!</span><span style="font-size: 13.3333px; line-height: 15.3333px;"><br /></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: #222222; font-weight: normal;"><span style="font-size: 24px;">Ono što je meni bilo važno u definisanju samog prijateljstva jeste da poštujem tuđe emocije i raspoloženje u datom trenutku. Mislila sam da prijatelj znači biti tu za nekog 24/7 u slučaju da mu se desi neka situacija koju emotivno sam ne može (a u stvari ne želi ili misli da ne može) da prebrodi. Onaj ko mi se ne bi našao tog dana, ili ne bi želeo da me sasluša, ili se meni ne bi dopalo to što mi kaže, za mene bi bio proglašen ne baš sjajnim savetnikom, manje - prijateljem nego ranije ili sebičnom osobom. Sve dok sama ne bih stupila u tu situaciju da mi dan pokvari nečija kuknjava, ili dok po milioniti put ne bih iskusila da moje prisustvo nije pomoglo ničemu, jer bi ta osoba srljala po svom na sopstvenu štetu. Nikada se nemojte osećati loše ako vam se u datom trenutku ne slušaju takve priče. Niste sebični. Oni su sebični jer ne poštuju vas. </span></span><br />
<span style="color: #222222; font-weight: normal;"><span style="font-size: 24px;">Ako neko i dalje ima problem u prepoznavanju iskrenosti ljudi pri sklapanju novih prijateljstava (možda bi neko mogao ovako da ispita i stara) za vas Ana i ja imamo još jedan savet: Ljudi koji pričaju ružno o drugima, pričaće i o vama. Niste vi za njih ništa posebniji, niti vas gledaju drugim očima. </span></span><br />
<span style="color: black; font-family: "georgia" , serif; font-size: 11.5pt; font-weight: normal; line-height: 115%;"><br /></span>
<br />
<blockquote class="tr_bq" style="font-weight: normal;">
<span style="color: black; font-family: "georgia" , serif; font-size: 11.5pt; line-height: 115%;"><span style="font-size: 15.3333px; line-height: 17.6333px;">"</span>Ne treba vjerovati ljudima s kojima smo se tek
sprijateljili, a koji pokazuju da smo im draži od njihovih starih prijatelja;
tako će se ponašati i s nama kada steknu nove prijatelje."</span></blockquote>
<blockquote class="tr_bq" style="font-weight: normal;">
<span style="color: black; font-family: "georgia" , serif; font-size: 11.5pt; line-height: 115%;">Ezop</span></blockquote>
<!--[if !supportLineBreakNewLine]--><span style="font-weight: normal;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;">Ne ustručavajte se, ako iko od vas zatraži odgovor na pitanje zašto ne želite njegovo društvo, da iskreno i odgovorite. Zatim, nemojte da žalite što su te osobe izabrale da budu ono kakve žele biti i otišle iz vašeg života jer nisu prihvatile istinu koju ste im rekli. Ne možete biti okruženi ljudima sa osobinama koje vama ne prijaju, ako i sami te osobine nemate u sebi (makar prikriveno). To je prost zakon fizike i privlačenja, ili odbijanja energija. Vaši prijatelji su ogledalo vas samih. Ana to objašnjava zakonom privlačenja i vibracijama.<br /><br /><br />I za kraj, jedan citat koji sam davno zapisala u svoj dnevnik, kao tinejdžerka, a koji sam konačno naučila da primenim:</span></span><br />
<blockquote class="tr_bq">
<span style="color: #141823; font-size: 10pt; font-weight: normal; line-height: 115%;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="font-size: 13.3333px; line-height: 15.3333px;">"</span>Ponekad prerastemo
prijateljstva. To ne znači da su ona bila loša ili da ste loši vi. To samo
znači da ste krenuli drugačijim putevima. Čuvajte ih u srcu, ali kada vas vuku
nazad ili povređuju, vrijeme je da im date prostora i odete."</span></span></blockquote>
<blockquote class="tr_bq">
<span style="color: #141823; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-size: 10pt; font-weight: normal; line-height: 115%;">Nepoznat autor</span></blockquote>
<!--[endif]--></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-weight: normal;">I nemojte žaliti. Jer, ako iskreno priznate, mi u stvari žalimo za time kakva je ta osoba </span>nekada bila<span style="font-weight: normal;"> i naše prijateljstvo sa </span><span style="font-weight: normal;"><u>onakvom</u></span><span style="font-weight: normal;"> </span><span style="font-weight: normal;">osobom</span><span style="font-weight: normal;">, nego zato što ona više nije uz nas. A to je nešto na šta ne možemo uticati. Ne možemo menjati druge!</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: #222222; font-size: 24px; font-weight: normal;"><br /></span></div>
<!--[endif]--><span style="font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif;"></span><br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif;"><span style="color: #222222; font-size: 24px; font-weight: normal;"><br /></span></span></div>
<span style="font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif;">
</span>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif;"><br /></span></div>
<span style="font-family: "roboto" , "arial" , sans-serif;">
</span></div>
</h1>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/09858754838729003063noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7094421177759606935.post-84646398935043647322016-05-03T07:57:00.004-07:002016-05-03T07:57:17.533-07:00<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div style="text-align: center;">
<span style="background-color: white; color: #666666; font-family: helvetica, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 16.08px;"><br /><br /><br /><br /><br />Ako ikada budeš prestao </span></div>
<span style="background-color: white; color: #666666; font-family: helvetica, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 16.08px;"><div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">da me voliš</span></div>
</span><span style="background-color: white; color: #666666; font-family: helvetica, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 16.08px;"><div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">učini da moje misli vode daleko od tebe,</span><span style="line-height: 16.08px;"> </span></div>
</span><span style="background-color: white; color: #666666; font-family: helvetica, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 16.08px;"><div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">spakuj svaku misao koja do tebe stigne</span></div>
</span><span style="background-color: white; color: #666666; font-family: helvetica, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 16.08px;"><div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">u vidu olovnog oblaka</span></div>
</span><span class="text_exposed_show" style="background-color: white; color: #666666; display: inline; font-family: helvetica, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 16.08px;"><div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">i pošalji daleko,</span><span style="line-height: 16.08px;"> </span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">pošalji na neko drugo nebo.</span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">Ako ikada prestaneš</span><span style="line-height: 16.08px;"> </span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">da me voliš</span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">presvuci svoje ruke novim epitelom,</span><span style="line-height: 16.08px;"> </span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">oboj svoj glas u grublju notu</span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">i ne izgovaraj nikad više nikome</span><span style="line-height: 16.08px;"> </span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">moje ime.</span><span style="line-height: 16.08px;"> </span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">Kada prestaneš</span><span style="line-height: 16.08px;"> </span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">da me voliš</span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">sakrij svoje oči.</span><span style="line-height: 16.08px;"> </span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">Ne želim da u njima vidim</span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">novi</span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">drugačiji</span><span style="line-height: 16.08px;"> </span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="line-height: 16.08px;">sjaj.</span></div>
</span></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/09858754838729003063noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7094421177759606935.post-69603182489122360382015-06-30T11:29:00.000-07:002015-06-30T11:30:47.430-07:00<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWcTuYDNL5E5XkZ32TbCbR3AULPbp8P4k7Jy5cH1P1JIuklRA-fYzZ7Hk5RGXfV0C6jB67hzMCnVpZeJC06NY8s_6EWXTz7JrCUp5UAorf4QT4tPKmopvr14z35NjHj_vz04Wri_XjwxEj/s1600/20150630_190554.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWcTuYDNL5E5XkZ32TbCbR3AULPbp8P4k7Jy5cH1P1JIuklRA-fYzZ7Hk5RGXfV0C6jB67hzMCnVpZeJC06NY8s_6EWXTz7JrCUp5UAorf4QT4tPKmopvr14z35NjHj_vz04Wri_XjwxEj/s400/20150630_190554.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
Дом је тамо где је онај кућерак,<br />
процвала на шору липа<br />
и мирис ивањског цвећа.<br />
Где су људи пркосни<br />
као влати траве међ' усевима и<br />
једнако питоми као равница која их храни.<br />
<br />
Дом је у руци леба и масти,<br />
па дечијим трком на извор, к'о некад.<br />
Босим ногама кроз прашину<br />
пуну опалих дудова, чија стабла векове памте.<br />
<br />
Дом је у фуруни бакина пита,<br />
штрудла и окрајци на масти;<br />
шиваћа машина стара, наткасна крај дединог кауча<br />
и у њојзи прегршт успомена.<br />
<br />
Дом је на шифоњеру жута дуња и на столу везени чаршаф.<br />
Дом је у авлији напукла вишња од лани<br />
и грожђе што се пуже уз чардак.<br />
<br />
Дом су приче о прецима <br />
што су знојем створили имање,<br />
дедине из логора успомене и ратно ордење.<br />
<br />
Дом је шачица суве земље која те одшколује и нахрани.<br />
Дом је и онда кад од њега одеш<br />
и у мислима га волиш сетно.<br />
<br /></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/09858754838729003063noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7094421177759606935.post-50241076903954282562015-01-03T09:29:00.003-08:002015-01-27T15:21:53.863-08:00Sad je nešto drugo<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: #241A;"><br />
<br />
<br />
Novogodišnje odluke, hm... Treći je dan novog kalendara, i mada mi nikad u
životu nije bilo teže i komplikovanije, odlučujem da bojkotujem planove,
reorganizaciju, sebekritikovanje i ispravljanje starih krivih Drina. Od kada
sam pokušala da menjam sebe zbog drugih, (pod izgovorom da se menjam lično zbog
sebe i za svoje dobro) više ne diram ništa. Konačno ću stvari pustiti svojim
tokom. Dobro, ovo možda i zvuči, ipak, kao neka odluka. Kako god... <br />
<br />Starim problemima neću stvarati nove. Oni koji su uz mene i kada ne valjam
imaće uvek posebno mesto u mom životu. Duriću se uvek i za svaku sitnicu koja
mi ne paše. Ostaću isti prokleti inadžija. <br />
<br />
Biću sama za praznike. Big deal. Koliko je ljudi koji su sami čitav život.
Jedni praznici u nizu i ja u njima sama nisu tako strašna stvar. <br />
<br />
Izguraću i taj posao, i tuce ispita... Učiniću nešto za sebe postavljanjem sebe ispred svih
drugih i dokazati svoje prave mogućnosti. Reći ću sebi konačno da ja sve to
mogu i hoću, a ne da samo nameravam i kanim. <br />
<br />
Pisaću i kad nemam inspiraciju i nemam o čemu. Pisaću, pa makar smeće. Shvatam
koliko oslobadja. I nikada me više neće zanimati šta drugi ljudi misle o tom
pisanju. Pa ni oni najbliskiji.<br />
<br />
Biću besna kada mi se besni, plakaću i smejati se onda i kada je to neumesno i
nije trenutak... i nikada, ali nikada više neću dozvoliti da neko kontroliše
moje reakcije umesto mene. Ne dok znam da za njih uvek postoji konkretan uzrok.
Ne sputavati sebe, dakle, to je još jedna. </span><span style="font-family: "Times New Roman","serif";">‘</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: #241A;">Ajmo dalje...<br />
<br />
Čvrstim odlukama neću dati da se otrombese i zakopaju. Ne gazim više sopstvene
reči. Ne srljam. Ne žalim druge, jer mi prvo sebe nije žao. Od koga bih mogla
da očekujem pomoć, tom ću i da je pružim. <br />
<br />
Ostaviću cigarete kada ja budem želela. Moja pluća su, dakako, moja lična
stvar. <br />
<br />
Opravdanja, razni zgovori, napor da nekog nedajbože ne uvrediš... bullshit. <br />
<br />
<i>Jesi li ti to smršala?</i> Double
bullshit<br />
<br />
I konačno, konačno ću se potruditi da moj mozak shvati ono što moje oči svakog
dana gledaju na desktopu ovog malog ćeresla:<br />
<br />
</span><b><i><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između
držanja za ruke i vezivanja za dušu. I naučiš da voleti ne znači oslanjati se,
a društvo ne znači sigurnost. I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni
obećanja. I počneš prihvatati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju, s
ljupkosti odrasloga čoveka, a ne tugom deteta. I naučiš da sve puteve moraš
sagraditi danas, jer je sutrašnje tlo suviše nesigurno za planiranje. Nakon
nekog vremena naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš. Stoga sadi
svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu, umesto da čekaš da ti neko pokloni cveće.
I nauči da možeš mnogo toga pretrpeti.</span></i></b><i><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 13.5pt; line-height: 115%;"><o:p></o:p></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<b><i><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"> Da si uistinu snažan. I da uistinu vrediš.</span></i></b><b><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"> </span></b><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"><br />
</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 9pt;"><br />
<i><br />
</i></span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">Veronica
A. Schoffst</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;"><o:p></o:p></span></div>
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 11.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-language: EN-US; mso-fareast-theme-font: minor-latin;"><br />
<br />
<br />
<br />
Živeli!</span></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/09858754838729003063noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7094421177759606935.post-26933150588754069342014-09-06T08:02:00.005-07:002015-04-27T03:01:38.294-07:00<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<span style="background-color: white; color: #141823; font-family: Helvetica, Arial, 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12.800000190734863px; line-height: 18px; text-align: left;">U grlu reč</span><br />
<span style="background-color: white; color: #141823; font-family: Helvetica, Arial, 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12.800000190734863px; line-height: 18px; text-align: left;">zgrčena ćuti i guši</span><br />
<span style="background-color: white; color: #141823; font-family: Helvetica, Arial, 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12.800000190734863px; line-height: 18px; text-align: left;">kao kost; mučenički</span><br />
<span style="background-color: white; color: #141823; font-family: Helvetica, Arial, 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12.800000190734863px; line-height: 18px; text-align: left;">tiho i sporo.</span><br />
<span style="background-color: white; color: #141823; font-family: Helvetica, Arial, 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12.800000190734863px; line-height: 18px; text-align: left;">Niti da se vrati u početnu misao</span><span class="text_exposed_show" style="background-color: white; color: #141823; display: inline; font-family: Helvetica, Arial, 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12.800000190734863px; line-height: 18px; text-align: left;"><br />o reči, niti da izgovorena<br />za svagda jednom neizvesnost ubije.<br />Uvežban uravnoteženi dah<br />podiže i spušta grudi<br />neprirodno kontrolisano ne mareći za strah.<br />Ravnodušno. Pomireno.<br />Svejedno.<br />Mazoh bi s nama igrao šegu.<br />Otćutimo neizgovoreno jer ionako<br />smislili nismo šta bismo nakon.<br />S minulim vremenom dolaze nove<br />i ona prva više nije sama.<br />Ubedili smo sebe da nije važno<br />i da je samo sve navika stvar.<br />U grlu gomila<br />gužva se i vapi,<br />a telo naviknuto – ništa se ne dešava.<br />Glasnice na njih zanemele sasvim,<br />sve i kad bi ogluvelo uho želelo da čuje...<br />Odavno sapete<br />ovaploćene reči<br />zarivaju se u belinu -<br />male grafitne strele.<br />Oslobodjeno grlo<br />govori prstima;<br />uši i dalje čuju samo tišinu.<br />Reči odlaze i duša lagano ostaje prazna.<br />Saberi mi namere, pročitaj misli<br />ništa ti neću otkriti sama.<br />Protumačiš li metaforu<br />možda doznaš tu zagonetku Sfinge.<br />No i tvom bistrom oku<br />ovo je samo tabula raza.</span></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/09858754838729003063noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7094421177759606935.post-34330763272764968092014-07-29T08:40:00.000-07:002016-05-03T10:55:50.245-07:00Ništa<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator tr_bq" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Bio je jedan od onih sumornih kišnih letnjih
dana. Možda zvuči kao oksimoron, ali zaista to nije bila ona topla letnja kiša
na kojoj bi zaželeo kisnuti. Iako julski dan, napolju je bila jesen. Dan je
izgledao bezvoljno i nervozno, a svi oko mene treperili su od istog
(ne)raspoloženja. I dok sam tako bežala od sustanara iz jedne prostorije u
drugu, pokušavajući da nadjem kutak mira pogodan za učenje, pratio me je roj
glupih misli koje su neizbežno iziskivale da ih provetrim. Češanjem nervoze na
levoj podlaktici sam kao suvenir dosadnog dana napravila poveću crvenu fleku,
onakvu sa kakvom bih kao dete često dolazila nakon neumerenog igranja
“indijanske vatre”. Iz galame u mojoj glavi koju su pravile duge i umarajuće
analize, sumnje, pitanja i potpitanja o problemima stanarine, problemima sa prijateljem, porodicom, problemima sa mojim mozgom koji mnogo voli da
se samooptereti SVIM problemima ovog sveta kao da mu nije dovoljno ovo brdo
vlastitih… kao lajtmotiv izdvojila se čuvena pesma Brane Petrovića sa sve
glasom Petra Kralja iz njegove čudesne recitacije na koju se uvek jednako
naježim.</span></div>
<iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/xSZktO5Pv50?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe><br />
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Ne znam da li se iko ikada usudio da je javno
recituje nakon što je pogledao njegovu maestralnu izvedbu, osim ako nije poželeo
da ga imitira. Ja ne bih. A mislim da to niko nikad više ne bi ni uspeo, čak i
da pokuša. I tako pogledam kroz ešalone da se, kao, predomislim od moje ideje o
provetravanju, ali ipak ne. </span><i style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Kud ćeš po
kiši, kud ćeš po kiši, kud ćeš po kiši…?! Uzmi kišobran!... </i><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">upozoravao je Kralj,
ali ipak sam ga poslušala i izmenila tok pesme; hrabrom lirskom subjektu Brana sigurno
ne bi dozvolio da mu se išta desi kako ne bi omašio poentu pesme, a ja sam
imala ideju da se bar poštedim eventualnog meningitisa i sačuvam bar glavu (u
suprotnom slučaju moj mozak tek tad ne bi izdržao teret svih mojih
razmišljanja, verujte). I tako uzeh kišobran, ali vraga, </span><i style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Kud ćeš u starkama, kud ćeš u starkama, kućeš u starkama!?/ - Trebaju
mi starke! </i><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Dovraga, igrajući se plagirala sam pesmu. Do prve krivine već
sam slušala šljapkanje i škripanje mojih mokrih čarapa o mokro i ne više belo
platno patika. Slušalice telefona bile su u ušima, ali plejer nisam ni
uključivala. Prijalo mi je slušanje tog šljapkanja. Na Bulevaru, “gle čuda”,
nije bilo prolaznika, osim onih slučajnih užurbanih koje je kiša iznenadila.
Zato su tramvaji bili prepuni, gomile ljudi vukli su umorno i sporo. Nije mi se
ulazilo niti u jedan. Mrzela sam taj odvratni vonj ljudi koji bi isparavao u
prevozu posle kiše i stotine amrela koji se cede na tudju obuću. </span><i style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Idem da prošetam. </i><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Neko je na semaforu
nervozno prstima našarao srce po zamagljenom staklu automobila. Ličilo je na
moje. Doduše, nikad ga nisam videla, čak ni na rendgenskom snimku, ali sam ga u
tom trenutku tako doživela. Malešno, svo od škrte mašte i dosade, obojeno
iznutra mokrom prazninom koja preti da se razlije i ocedi. Nakon dve ispušene
cigarete i pakovanja rum pločica, već sam pretila da se izveštim u mojoj
novoosmišljenoj disciplini šetača po kiši.</span></div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"></span><br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> </span><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Na samom kraju Bulevara, negde gde šina savija u
Tašmajdan, jedan skromni dekica prodavao je šarene kišobrane. Krijući se iza
jednog takvog šarenog i gigantski velikog, borio se sa rizlama i duvanom koji
je ispadao iz istih kada god bi mu se zatresle stare suvonjave ruke obojene
žutilom duvana. U tom trenutku jedan skladan par usporio je hod pokraj tezgice
na trotoaru. Nisu bežali od kiše. Šetali su. Bez kišobrana. I dok je dekica
uredno slagao cigarete u tabakeru, mladić je uspeo i da naumi i da se
predomisli od kupovine kišobrana. Pratilja ga je samo povukla za ruku uz
rečenicu: “Gde ti je romantika?” Ljudi moji, da sam ovakvu scenu videla u nekom
loše odradjenom filmu ili seriji, verovatno bih osetila neki blagi transfer
blama. Ovoga puta sam samo stajala i zapanjeno posmatrala par koji je nastavio
da šeta i kisne istim tempom, dok je dečko u ruci umesto kišobrana držao njenu
ruku. Zeleno svetlo na semaforu za pešake je otkucavalo, a ja sam upravo
shvatila da nikada nisam imala osobu pored koje bih mogla bezbrižno da kisnem. Uvek
su to bili kontrol - frikovi koji bi me toliko silno stisnuli uz sebe i priljubili
mi kišobran uz glavu da nisam mogla ni normalno da koračam, niti da trpim bol umršene
kose u žice amrela, ne bi li me slučajno neka kap smočila. Ili, pak, oni koji
su me puštali da kisnem na drugoj strani, šatro glumeći džentlmene sa
kišobranom naslonjenim na rame, vrteći ga, prilično se zabavljajući udubljeni u
neku svoju glupu priču uz pokušaj da ostave što bolji utisak. Sranje. Toliko
glupih mozganja i bačenog vremena, da bi u jednoj posve običnoj slici shvatio
suštinu.</span></span></div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">
</span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%; text-align: left;"></span></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> I dok sam tako tumarala u svojoj šetnji bez
cilja, kumulonimbusi su rešili da ne štede na količini padavine van sezone.
Osim toga počelo je strahovito da grmi, te sam se ovako fobična sklonila pod prvi
iole natkriveni ulaz pored kog sam prolazila. Igrom slučaja je to bilo zdanje na
uglu Nemanjine i Kneza Miloša; jedno krasno zdanje u kom su, zavaljeni u udobne
fotelje, mnoge pogrešne odluke donosili loši, lošiji i čak neki malo bolji upravitelji ove male Bede u
kojoj živimo, a neki čak gubili glave. Pribijena u ćoše i polupriljubljena o
stakleni deo vrata ovog zdanja, stajala sam braneći se kišobranom od pljuska
koji je sipao sa svih strana. Čekajući sa nadom da će brzo da se istutnji, te
da ću nastaviti svoju terapiju šetnjom, markantni gospodin urednog odela prišao
je s unutrašnje strane i provirio kroz vrata samo da bi rekao: “Gospodjo, ne
možete tu da stojite.” Od zapanjenosti nisam uspela da izustim ni slovo i tako
zbunjena za čas sam se ponovo našla na silovitom pljusku čije su kapi bile toliko krupne da su bolele udarajući. Skupila sam svoj bes
koji je počeo da kulja. Skupila sam i uvezala i onaj patrljak od kišobrana,
čije su ga žice jedva nekako služile, da bih mogla što brže da otrčim niz ulicu
do mesta na kom moj kišobran i ja nikome ne bismo smetali. Trčeći kroz vodu,
dok se sa mene kao niz oluk slivala ista, na mom pravcu ukazao se ogromni
bilbord sa velelepnom maketom najavljujući budući grandiozni izgled ovog grada.
Kroz maglu velikih kišnih kapi škiljila sam u tu (još jednu unapred propalu)
investiciju u najavi, dok su me iznova poražavala moja pitanja o tome kako ću
da platim neki ćumez od oktobra, kako da se vratim u provinciju sa nedovršenim fakultetom i gde da nadjem posao
u ovom gradu sa kojim bih mogla dovoljno da zaradim, platim kiriju, a opet
nadjem vremena i da učim… Sada već poplavljena kišom pitanja i vanjskom
stvarnom kišom, i onim besom što nikome u ovom gradu i ovoj zemlji zaista nije
stalo do vas… nekako odsutno, vireći kroz </span><span style="font-family: 'times new roman', serif; font-size: 16px; line-height: 18.4px;">natopljene </span><span style="font-family: 'times new roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">trepavice, pročitah reklamni
slogan sa pomenutog bilborda i ludački poraženo se zakikotah: “Beograd, moj
kurac!”</span></div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif";"></span><br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="line-height: 18.399999618530273px;"><br /></span></span></div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">
<span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"></span></span>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;">Mešala su se sećanja iz detinjstva sa divnim
slikama i uspomenama na raspuste provedene kod tetke, kada je ovaj grad
izgledao prijateljski, a ova zemlja obećavala da će jedan mali prdavac baš ovde
završiti neke velike škole. Krenula sam čak i da plačem, ali sam shvatila da bi
sve to skupa bilo poražavajuće patetično. Na kraju sam ušla u Železničku
stanicu. Simbolički, mesto koje me je uvek dovodilo i odvodilo iz ovog grada.
Samo što ovaj put nisam imala gde da idem. Pravila sam se da čekam nekoga ili voz
za negde. Pera Kralj i dalje je ponavljao rečenice u mojoj glavi, a iz Corner
shop-a sa radio stanice dopirala je pesma gradskog benda koji je valjda jedini
išta vredeo u ovom gradu tih godina kada sam sa tetkom čekala beskrajno duge
redove za brašno.<br />.</span></span><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/Adge8VKPEwc?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></span></span></div>
<span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;">
</span></span>
<br />
<blockquote style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">I čekaš, i čekaš, i čekaš, i čekaš…<br />
</span></i><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">i već ti je bolje, i već ti je bolje… i već ti je bolje.</span></i></blockquote>
<br />
<blockquote style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<i style="text-indent: 0.5in;"><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Ne boli te ništa… </span></i><i style="text-indent: 0.5in;"><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Ne boli te… </span></i></blockquote>
<blockquote style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">
ništa. </span></i></blockquote>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/09858754838729003063noreply@blogger.com4